Sadržaj
Grbavi kit nasukan na plaži Ubatuba u São Paulu 2001.
Izvor: Instituto Baleia Jubarte 3.6- Istraživanje nafte. Natječaj za istraživanje i proizvodnju nafte i prirodnog plina u ANP-u (Nacionalna agencija za naftu) u arhipelagu Abrolhos može doživjeti promjene zbog moguće štete po okoliš u regiji.
Osim opasnosti od izlijevanja nafte, postoje i drugi utjecaji na okoliš koji proizlaze iz istraživanja i proizvodnje nafte i plina na moru. U seizmičkom izvidu, koji je početni dio rada u kojem se vrši mapiranje tla, emisija zvukova uzrokovanih topovima na komprimirani zrak doseže oko 180 decibela svakih 6 sekundi.
Sljedeće faze bušenja, proizvodnje, protoka i dekomisije ispuštaju tekućinu za bušenje i šljunak zasićen različitim tvarima i otrovnim spojevima, uključujući teške metale kao što su živa, kadmij, cink, krom i bakar, a još uvijek postoji ispuštanje onečišćene vode u more, s otrovnim tvarima koje se koriste u održavanju i ispitivanjima, s kanalima, uz stalno izgaranje dijela ispuštenog plina (Folha de São Paulo, 2003.).
Nacionalni morski park Abrolhos, stvoren 1983., prvi je park koji štiti koralje i ribe u regiji.
Radi se o lokalitetu s 90 tisuća hektara koji se koristi za razmnožavanje grbavih kitova. Od 1991. godine park Abrolhos posjećuju i kitovi i njihova telad, na način da je uspio okupiti dva najveća vodena sisavca, koji su zbog lova na grabežljivce gotovo izumrli.
Prema važećim pravilima ANP-a
Nacionalni park Abrolhos i područje od oko 10 km bit će pošteđeni. Ali kako ovi kitovi trenutno posjećuju nekoliko regija brazilske obale, izgradnja naftnih baza predstavlja veliku prijetnju.
IBAMA je već upozorila da ako se potvrdi sumnja na ekološku štetu u ovom dijelu Abrolhosa, proces nadmetanja i odobrenje za istraživanje mogu biti odbijeni. Upozorenje je vladi dala nevladina organizacija Conservation International, koja je poslala dokument tražeći isključenje 10% ukupne površine koju nudi ANP, zbog mogućih rizika za okoliš (Jornal O Estado de São Paulo, 2003.).
3.7- Lov
Komercijalno ubijanje kitova u međunarodnim vodama trenutačno je obustavljeno zbog moratorija koji je proglasila Međunarodna komisija za kitolov i koji je na zakonskoj snazi od 1986., a danas ga ne poštuje samo Japan (slika 7) koji hvata male kitove na Antarktiku, za “znanstvena istraživanja” više puta osuđivana od strane same komisije i Norveške, koja lovi minke u sjevernom Atlantiku pod zakonskim prigovorom na moratorij s ciljem nakupljanja zaliha nusproizvoda kitova za eventualni izvoz u Japan (Palazzo, 2003.).
- Čak i uz moratorij na komercijalni kitolov još uvijek na snazi, nastavlja se pritisak kitolovaca, posebice japanske kitolovske industrije, da ponovno otvore veliki komercijalni kitolov.
- Zemlje u razvoju kao što je Brazil, koji tek počinje razvijati vlastitu politiku očuvanja, mogle bi biti ozbiljno pogođene ako Međunarodna komisija za kitolov dopusti povratak komercijalnog kitolovca, čime bi se “legalizirao” pritisak kitolovskih tvrtki da preokrenu naše zakonodavstvo koje štiti sve kitova u Brazilu (Instituto Baleia Jubarte, 2003.).
Branitelji ubijanja tvrde da Komisija razvija nove načine “upravljanja” kitovima koji bi spriječili da lov ponovno ugrozi opstanak vrste.
To nije točno, a ono što do sada postoji (u nedostatku stvarnih i pouzdanih podataka o tome koliko kitova ima u svakoj vrsti i populaciji) je skup složenih teorijskih računalnih modela koji su namijenjeni za postavljanje kvota ulova, što ne može na odgovarajući način odraziti ekološku i populacijsku stvarnost kitova i tako ih opet dovesti do opasnog izumiranja (IBAMA, 2003.).
Blog
