Sadržaj
Ova bolest predstavlja veliki javnozdravstveni zarazni događaj koji radikalno mijenja strukture i ulaganja zdravstvenih sustava u svijetu, postajući kritični događaj koji međunarodna zajednica bilježi u povijesti.
Kao jedinstvena obilježja ovog događaja ističe se sumnja na njegovo podrijetlo u sučelju čovjek-okolina-životinja i njegovo brzo širenje kao rezultat neviđene razine ljudske međusobne povezanosti, mobilnosti i globalne trgovine.3,4
U Brazilu, nedavno istraživanje objavljeno od strane
Associação de Medicina Intensiva Brasileira (AMIB) izračunava da se najmanje 75% Brazilaca oslanja samo na Unified Health System (SUS), čija je dostupnost kreveta za intenzivnu njegu 22.844. Što se tiče privatne mreže, koja u prosjeku opslužuje 25% stanovništva, broj JIL-a je sličan, ukupno 23.004.
Takvi brojevi na kraju razotkrivaju postojeću nejednakost između javnih i privatnih mreža i otkrivaju slabost nacionalnog javnog zdravstva.5
Na temelju ove situacije, mogući kolaps bolničkih kapaciteta i zdravstvenog sustava u cjelini postaje faza velike zabrinutosti, posebno kada se navede na razmišljanje o ograničenosti bolničkih kreveta, oskudnosti ljudskih resursa, materijala i među toliko druge bitne elemente za upravljanje epidemijom.
Općenito, nespremnost zemalja za suočavanje s bolešću dovela je do vidljivosti niza slabosti povezanih sa zdravstvenim sustavima, koje su, unatoč tome što su postojale, djelovale “zaboravljene”.
Nažalost, među slabostima istaknutim u neuravnoteženom scenariju, još je jedan aspekt postao zabrinjavajući: mentalno zdravlje medicinskih sestara.6 Iako je odgovor na COVID-19 dosad bio usmjeren uglavnom na suzbijanje širenja i sprječavanje smrtnosti, pandemija je također pokazala da ima potencijal stvoriti krizu psihološke patnje koja ima velike posljedice u sustavu mentalnog zdravlja.7
Prema WHO-u, ne postoji “službena” definicija mentalnog zdravlja, budući da brojne kulturološke razlike, subjektivne prosudbe i povezane teorije u konačnici utječu na način na koji se definira “mentalno zdravlje”.
Stoga je njegovo razumijevanje šire od samo odsutnosti mentalnih poremećaja, jer se može koristiti kao pojam koji može opisati razinu kognitivne ili emocionalne kvalitete života pojedinca, uključujući njihovu sposobnost uživanja u životu i traženja ravnoteže između aktivnosti i napora.
Za postizanje psihološke otpornosti
Niz zdravstvenih djelatnika koji izravno rade na skrbi o slučajevima COVID-19 dio je ovog konteksta. Prednjače sestrinski profesionalci, čija se profesija nametnula kao društvena praksa povezana s elementima koji čine ljudski život u njegovim višestrukim aspektima, temeljenim na zdravstvenoj prevenciji, promicanju i rehabilitaciji.
6 Oni čine najveću profesionalnu kategoriju na tom području, a od ostajući s pacijentima 24 sata, podložniji su mogućim psihološkim utjecajima pandemije.6
Ti stručnjaci stoga lako postaju mete stresnih iskustava u kontekstu pandemija kao što su: preopterećenost, umor, izloženost velikim smrtnim slučajevima, frustracije vezane uz kvalitetu skrbi, prijetnje, agresija i povećani rizik od zaraze.
U tom slučaju dolazi do pojave straha i neizvjesnosti koji mogu negativno utjecati na ponašanje i opću dobrobit ovih stručnjaka te, posljedično, ometati održavanje kvalitete zdravstvene zaštite stanovništva.7,9
Blog
