Sadržaj
U sklopu priprema za vukovarski Sinj ring zapažen je mlađi momak kako ne stoji prekriženih ruku
- UDIO
- Facebook0
- Google + 0
- Pošaljite e-mailom
- VUKOVAR PENAVA ALKA PROŠLOST
- Vukovar-e1360137892488
Ima li u Vukovaru muzeja ili je Vukovar u muzeju? Postoji li Vukovar izvan muzeja?
Odgovor na to pitanje potražili smo u razgovoru s vukovarskim gradonačelnikom Ivanom Penavom. On je zapravo upravo došao ovamo sa sastanka s predsjednikom Viteškog alkarskog društva Sinj Stipom Jukićem. Držali su se za ruke u svojim srcima.
– Možda ne znate – rekao je Penava – potpisana je Povelja kojom je potvrđeno društvo Sinjske alke u Vukovaru. Kazao je kako je vrijednost ovogodišnje Vukovarske Sinjske alke, koja će se sigurno održati 6. svibnja, neizreciva. Vukovar i Sinj vežu značajne bitke našeg podrijetla, a oba su ikone domovinske zaštite. Velika mi je čast i zadovoljstvo kao gradonačelniku sudjelovati u razumijevanju ovog fenomenalnog događaja. Još jednom će Vukovar i Sinj ujediniti cijelu domovinu!
– Zaista, vukovarski sinjski prsten? – bili smo neodlučni.
– Pogledajte – dodao je Jukić – održavanje svečane Sinjske alke u Vukovaru ne predstavlja samo povijesnu poveznicu 1715. i 1991. godine, već i jedinstvo hrvatskog istoka i juga. Povrh svega, građani Sinja i Cetinske krajine s velikim poštovanjem imaju mete Vukovara u Domovinskoj bitci i to je naš način da još jednom želimo podijeliti ljubav i povezanost između Sinja i Vukovara. Održavanje svečane Sinjske alke u Vukovaru dar je ne samo pojedincima Vukovara nego i svim domoljubima koji u svojim srcima nose 1715. i 1991. godinu. Alka u Vukovaru posljedično će biti posvećena svim hrvatskim braniteljima.
U tom trenutku promatrali smo dječaka koji je na uočljiv i ujedno neugodan način stršio od svih postojećih: točnije, niti mu je ruka stala na srce, niti je prelazila drugom rukom u gestu svetosti.
– Hej, gospodaru, što je? Penava je nakon toga viknuo na njega. – To pretpostavljaš da jesi? Baš kako se ponašaš, šteta!
Mladić je otišao, a i Penava je računao na nas s namjerom da nastavimo sastanak.
– Vukovar je grad heroj – donijeli smo odluku da tražimo sudbinu brige za koju smo tražili gradonačelnika – a također je pun galerija, memorijalnih centara, monolita, spomen obilježja kao i spomen obilježja koja se pamte prije nekoliko godina , s fokusom na 1991. No, što se tiče 2017.? Što je s Vukovarom izvan muzeja, Vukovarom koji nije spomenik?
“Ne razumijem što me pitate”, zurio je Penava. – Kakav “Vukovar izvan muzeja”? Što to ukazuje? Zašto pričaš u zagonetkama?
– Pa, prepoznaješ, život, svakodnevni život…
Penava je i dalje bio u nedoumici pa smo ga počeli pitati nešto konkretnije, primjerice o posrnulim gospodarskim divovima. – Recite mi, znate li nešto o okolnostima s Borovom? Situacija je loša, hoće li se naći neka vrsta usluge?
– Borovo? – upitno nas je pogledao Penava. – Mislite, recimo, na naša stambena naselja?
– Mislimo na pogon za proizvodnju cipela, zaboga!
– Ne učim za takvu tvornicu.
Sada smo blejali u nevjerici.
– Kako to misliš, ne učiš o Borovu?
– Lijepo, ne razumijem. Razumijem o prigradskim područjima. Rani četnički pokolj bio je važan u Borovu. Blago Zadro je iz Borova, bio je divan junak Domovinske bitke. Šangut, ravnatelj našeg Spomen-objekta Domovinskog rata, stalno me informira samo po Zadru. Veliki obožavatelj.
– A u koju tvrtku se razumiješ, ako ne razumiješ za Borovo? Vupik, možda?
“Nikad čuo za to”, rekao je mrtav-hladno, i dalje nas gledajući, sada plamteći.
Bilo je jasno da u tim uputama sigurno neće biti faktora.
– Imamo još jedan upit, gospodine gradonačelniče. Jedino što Vukovarci imaju priliku doživjeti je proslava poštovanja, 24 sata dnevno i 7 dana u tjednu ostaju u svečanom stavu postojano, vršeći memorijalizam. A također što biste rekli o prisutnosti i nekim eventualno raznim drugim metodama, neki kažu život, u današnje vrijeme?
“Ti impliciraš, kao ona kukavica maloprije?” Pomislite na smjelost – još jednom je uspio.
– Pa… da, to smo mi predložili. To bi se sigurno svidjelo i pojedincima…
– U pravu si. I to cijenim, pa ne biste vjerovali. A prepoznajete i ono što ću vam reći: pri prvoj mogućnosti svakako ću pokrenuti gradnju i izgradnju spomen-objekta svakodnevnog života u Vukovaru! Prvo se čuješ od mene. To se mora omogućiti stanovništvu, a to je resor društva. Neka vide kako je to bilo, u mračnim vremenima kada je postojao takozvani život, kada su ljudi uz naše hrvatske uzimali različite položaje ili pokrete s rukama na srcu ili prekriženim u pijetetu.
Blog
