Kontroverzni hrvatski filmovi polariziraju javnost u ideološkim taborima

Tijekom prošlogodišnje velike hrvatske filmske debate vrlo je malo vremena posvećeno kinematografskim raspravama – većina napisanog bila je o različitim pogledima na prošlost. Sanjin Pejković gledao je Generala i Dnevnik Diane B. na Göteborškom filmskom festivalu.

Ideološki nabijene svađe oko istine, često povezane s izmišljotinama prošlosti, traju desetljećima u postjugoslavenskim zemljama

Oni su također pridonijeli sukobima sjećanja u različitim diskursima. Marginalizacija vlastitih zločina i uvećavanje tuđih, osim relativiziranja povijesnih činjenica, pridonijela je i fragmentaciji istine i nastanku paralelnih priča.

Oni koji su pokušali rješavati kritična pitanja kroz umjetnost, film, književnost ili druge javne kontekste, “svoji” su definirali kao autošoviniste, što god to značilo. Pojednostavljena dihotomija između domoljuba i autošovinista paradigmatična je za sve postjugoslavenske države, u većoj ili manjoj mjeri. Ideologizirani sudovi okusa temeljeni na unaprijed iznesenim mišljenjima nisu zbližili postjugoslavenske zemlje, već su omogućili predstavljanje njihove vlastite žrtve – gledano kulturno-političkim očima.

Prošle godine dva filma izazvala su velike rasprave u Hrvatskoj i, naravno, podijelila javnost po ideološkim podjelama. Vrlo je malo vremena utrošeno na filmske rasprave, od kojih se većina pisala i govorila o različitim pogledima na prošlost.

Prvi film zove se General i snima ga hrvatska filmska zvijezda Antun Vrdoljak

Tijekom života bio je glumac, redatelj, scenarist, sportski novinar, prvi predsjednik Hrvatskog olimpijskog saveza, čelnik državne radiotelevizije – HRT-a, saborski zastupnik i potpredsjednik Hrvatske određeno vrijeme. Nekoliko novinara istaknulo je da se Vrdoljakova blizina vlasti može smatrati razlogom njegove uspješne karijere, kako tijekom komunizma, tako i nakon njegova pada. Filmovi koje je Vrdoljak snimao u vrijeme komunizma imali su, unatoč redateljevim objašnjenjima, neke tipične značajke koje je režim cijenio. Kritičke i više hrvatski orijentirane filmove Vrdoljak je počeo snimati tek nakon Titove smrti.

Tijekom prvih demokratskih izbora pridružio se nacionalističkoj stranci Franje Tuđmana, Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ), a nedugo potom imenovan je potpredsjednikom Hrvatske. Vrdoljakovo vrijeme na čelu HRT-a bilo je puno nacionalističkih izjava i čistki. Između ostalog, naglasio je da će televizijska kuća služiti kao katedrala hrvatske duše koju treba očistiti od komunista i Srba. Međutim, nekoliko njegovih bivših zaposlenika posvjedočilo je da su otjerani sa svojih radnih mjesta jer njihova nacionalna pripadnost nije stavljena u novu katedralu duše. Teško je zanemariti ideološki kontekst koji Vrdoljaka okružuje zadnjih 20 godina. Od pripadnosti privilegiranoj kulturnoj eliti u socijalizmu, promijenio je stranu i postao nacionalist koji je odbacio socijalističku prošlost.

Povezani postovi:

Neviđen incident: Pijani navijači Srbi i Hrvati umjesto da se potuku zajedno slavili do jutra Navijachi ustashe naljutio nas je dron sa zastavom velike italije na kojoj Roditelji odlučili eutanizirati djevojčicu jer samo visi na Facebooku i ne daje druge znakove života Kako bi ugodio Bruni Esih, Bandić će trg kod HNK nazvati Trg maršala Tita i njegovih žrtava