Sadržaj
10 godina nakon ulaska Slovenije u Schengen. Balkan i Europa
studenog 2018
Zahvaljujem Sveučilištu u Trstu i Gorici i Europskim dijalozima na pozivu te upućujem pozdrave gradonačelnicima Gorice i Nove Gorice te predstavnicima institucija. I zahvaljujem učenicima i njihovim profesorima koji su danas s nama.
Vrlo sam sretan što sam se vratio u ove zemlje koje sam dugo posjećivao, u svojim raznim političkim obavezama. Dugi niz godina bavio sam se istočnom granicom, odnosima Italije i Slovenije, životom manjina koje žive s one strane i s ove strane granice koja je sada otvorena, proširenjem Europske unije, prateći sve korake u europskim integracijama regije.
- Ulazak u schengenski sustav svakako je bio odlučujući korak u europskim integracijama Slovenije. I jako sam sretan što danas slavim desetu godišnjicu tog događaja s ministrom Rupelom, s kojim sam surađivao dok smo obojica imali državne dužnosti.
- U ovu neposrednu prostoriju ušlo je sjećanje na Darka Bratinu, čovjeka koji je mnogo dao dijalogu Slovenaca i Talijana i izgradnji politike integracije i suživota u zemlji ranjavanoj u prošlosti sukobima i ranama.
Ovih dana obilježavamo 100. obljetnicu završetka Prvog svjetskog rata i želio bih krenuti odavde, jer veliki dio događaja koje su proživjeli ovi krajevi proizašli su iz Prvog svjetskog rata i onoga što se dogodilo nakon tog sukoba.
Studentima koji me slušaju – i kojima se još jednom zahvaljujem što su ovdje – preporučam, ako imaju priliku, da posjete izložbu u Parizu, u Les Invalides, posvećenu europskim događajima između 1918. i 1923., kada je implozija i raspadom velikih carstava – Osmanskog, Njemačkog, Austro-Ugarskog i Ruskog – nastale su nove nacionalne države u srednjoj i istočnoj Europi.
Nova geografija oblikovana Versailleskim ugovorom i kasnijim kolateralnim ugovorima tog područja, no karakterizirana turbulentnom dinamikom, često nije zajednička i doista je izvor novih sukoba.
- Između 18. i 23. na pepelu carstava rađale su se nove nacije i povlačile nove granice, razmjenjivale su se teritorije, proizvodile bolne masovne egzodus, pobuđivale nove iredentizame.
- Trianonskim sporazumom (20. kolovoza) nastala je Mađarska s površinom koja je jednaka trećini Austro-Ugarske, koja je prepustila teritorije Rumunjskoj, Čehoslovačkoj i Kraljevini SHS (buduća Jugoslavija).
Sporazumima iz Sevresa (20. srpnja ’20.) i Lausanne (kolovoz 23.) osmišljena je podjela Osmanskog carstva, predviđajući, uz Tursku, rađanje novih nacija u Armeniji i Kurdistanu i podjelu Bliskog istoka (Sirije i Libanon pod francuskim protektoratom, Palestina i arapska regija Britancima).
Ugovorom iz St
Germaina en Laye (rujan ’19.) povučene su granice nove Austrije i priznavanje talijanskog suvereniteta nad Trentinom, Furlaijom, Venecijom Giulijom, Istrom i Dalmacijom.
Granice definitivno sankcionirane naknadnim Rapalskim ugovorom – lipanj ’20 – između Kraljevine SHS i Italije.
Primjena tih Ugovora posvuda je doživjela egzodus stanovništva, prevrtanja na manjine i sukobe, često čak i oružane, u svojevrsnom nastavku Prvog svjetskog rata ništa manje krvavog od samog rata.
Dovoljno je podsjetiti da je odbijanje Sevrskog sporazuma rezultiralo svrgavanjem osmanskog sultana od strane Kemala Ata Turka i “mladih Turaka”, koji će biti odgovorni za genocid nad Armencima i masakre nad grčkim stanovništvom u Smirni u kraj grčkog rata.Turska, nametnuvši Lausanneskim ugovorom prepisivanje Sevreskog ugovora. A da potvrdi koliko je povijest obilježena dugotrajnom dinamikom, borba Kurda za vlastitu neovisnu naciju stoljeće se temeljila na nepoštivanju sporazuma iz Sevresa.
Blog
