Sadržaj
Poremećaji u prehrani: kako ih se riješiti?
Ljudi koji imaju psihogeni poremećaj prehrane općenito izbjegavaju pribjegavanje pomoći izvana. U slučaju djece ili adolescenata, roditelji oklijevaju tražiti rješenja za problem s hranom izvan obitelji u uvjerenju da će moći pomoći svojoj kćeri ili sinu da prevladaju problem.
Mlade osobe ili odrasli često dugo skrivaju povraćanje, obilno korištenje laksativa i druge neprikladne simptome ili ponašanja od članova obitelji. Umjesto toga, kompulzivno pribjegavaju dijetama koje redovito ne uspijevaju.
- Odluka roditelja ili pacijenta da se obrate specijalistima stoga je veliki korak prema rješavanju problema. Što se prije donese ova odluka, veća je vjerojatnost oporavka.
- Kao iu drugim psihopatologijama, kroničnost, a ne težina poremećaja je negativan prognostički pokazatelj.
- Što duže živite s poremećajem prehrane, to će ga biti teže prevladati. Međutim, treba imati na umu da se čak i ozbiljna kronična stanja mogu izliječiti. Čak se i teški i kronični psihogeni poremećaji hranjenja mogu prevladati.
Liječenje poremećaja hranjenja: kome se obratiti?
Nakon donošenja odluke o traženju liječenja, otvaraju se dvije mogućnosti:
pribjegavanje multiprofesionalnim specijalističkim centrima za poremećaje hranjenja, često smještenim u bolnicama, s ambulantama, dnevnim bolnicama i mogućnošću hospitalizacije;
pribjegavanje centrima specijaliziranim za psihoterapiju poremećaja hranjenja
Naš savjet je da se obratite centrima specijaliziranim za psihoterapiju poremećaja hranjenja iz dva razloga:
jer se u velikoj većini slučajeva radi o psihičkom poremećaju pa je beskorisno i nepotrebno stresno raditi puno ispita. Nadalje, sami psihoterapeuti su ti koji pacijentu i njegovoj obitelji predlažu specifične testove ako se pokažu potrebnima;
jer je put u specijaliziranim psihoterapijskim centrima personaliziran i skrojen po mjeri, za razliku od onoga što se događa u multiprofesionalnim specijalističkim centrima s ambulantama, dnevnim bolnicama i mogućnošću hospitalizacije gdje se slijede standardizirani protokoli.
- Zahvaljujući personalizaciji i većoj fleksibilnosti, liječenje u specijaliziranim psihoterapijskim centrima pacijent i članovi obitelji puno lakše prihvaćaju te se posljedično smanjuje broj odustajanja.
- U prisutnosti medicinskih komplikacija ili kada težina dosegne alarmantne razine, može biti potrebno, osobito kod anoreksije, hospitalizacija, obično na medicinskim odjelima. Tijekom hospitalizacije, njegovatelji mogu posegnuti za hranjenjem putem nazogastrične sonde ili ponekad parenteralnim putem.
- Ove općenito kratke hospitalizacije služe za otklanjanje opasnosti od ozbiljnih komplikacija ili njihovo rješavanje, ali u pravilu ne rješavaju problem, pa ni problem tjelesne težine. Kod anoreksije, veći dio težine dobivene prisilnim hranjenjem često se brzo gubi.
Različit je slučaj teške pretilosti kod koje barijatrijska kirurgija može dovesti do pozitivnih rezultata, osobito u kratkom i srednjem roku. Dugoročno (najmanje 10 godina) rezultati su mnogo manje zadovoljavajući. Nadalje, ove intervencije mogu imati komplikacije tijekom operacije te kratkoročno i dugoročno.
Kako sustavnom relacijskom psihoterapijom izliječiti poremećaje hranjenja?
Oblici psihoterapijske intervencije su različiti iu odnosu na dob bolesnika i vrstu poremećaja hranjenja. To je intervencija izbora za poremećaje hranjenja u djece, predadolescenata i adolescenata. Britanske NICE (National for Health and Care Excellence) smjernice, koje se vrlo poštuju i u Italiji, preporučuju obiteljsku psihoterapiju kao preferencijalni tretman za dječje, adolescentne i juvenilne anoreksije i bulimije te uključenost obitelji čak iu odrasloj dobi.
Blog
