Biskup koshi s oltara poruchio da se odriche najveeg avla plaanja poreza

0
Rate this post

ŠTO JE PRETILNOST?

Pretilost je stanje koje karakterizira prekomjerna tjelesna težina zbog nakupljanja masnog tkiva, koja se razvija interakcijom različitih čimbenika, uključujući genetske, endokrino-metaboličke i okolišne čimbenike. To je vrlo često kronično stanje koje može negativno utjecati na zdravstveno stanje jer povećava rizik od razvoja drugih bolesti i pogoršava kvalitetu života osobe.

KAKO SE MJERI PRETILNOST?

Početna procjena tjelesne težine može se napraviti pomoću indeksa tjelesne mase (BMI) koji povezuje težinu i visinu (dobiva se dijeljenjem težine u kg s kvadratom visine izražene u metrima).

Referentne vrijednosti za definiciju pretilosti su:

  • ≤18,5: manja težina;
  • 18,5-24,9: normalna težina;
  • 25-29,9: prekomjerna težina;
  • 30-34,9: pretilost prvog stupnja (blaga);
  • 35-39,9: pretilost drugog stupnja (umjerena);
  • ≥40 pretilost: treći stupanj (teška).

Masnoća se može lokalizirati u različitim dijelovima tijela, ali se pokazalo da je najopasnije nakupljanje u visceralnom području (na trbuhu), zbog čega se mjeri opseg trbuha kako bi se procijenio rizik od razvoja patologija. vezano za metabolički sindrom: za žene granični opseg je 88 cm, za muškarce 102 cm.

KOLIKO JE PRETILNOST U ITALIJI?

Dijetalni liječnički pregled

Prema podacima izvješća Osservasalute 2016 (na temelju podataka ISTAT-a iz 2015.) procjenjuje se da u Italiji 35,3% odrasle populacije ima prekomjernu tjelesnu težinu, a gotovo svaka deseta osoba (9,8%) pretila. Sveukupno, dakle, gotovo polovica stanovništva starijeg od 18 godina (45,1%) ima višak kilograma.

Italija je također europska zemlja s najvećom stopom pretilosti djece i adolescenata (10,2% u dobi od 8-9 godina), koja u 70% slučajeva perzistira u odrasloj dobi, s povećanim rizikom od kardiovaskularnih, metaboličkih, karcinomskih i psiholoških posljedica.

Karakteristična je geografska rasprostranjenost: postoji značajna razlika između sjevera i juga. Južne regije imaju natprosječan broj pretilih osoba, a također i veću prevalenciju ljudi s prekomjernom tjelesnom težinom od sjevernih regija.

Nadalje, stanje prekomjerne težine češće je kod muškaraca nego kod žena.

KOJI SU UZROCI?

Glavni uzroci koji dovode do pretilosti su visokokalorična prehrana i tjelesna neaktivnost, što stvara neravnotežu između unesenih i sagorjenih kalorija. Tjelesna aktivnost, zapravo, omogućuje ne samo sagorijevanje kalorija tijekom aktivnosti, već i povećanje bazalnog metabolizma u mirovanju. Stoga je vrlo važno ne voditi sjedilački način života kako biste spriječili rizik od prekomjerne tjelesne težine i pretilosti te svih povezanih bolesti.

Nadalje, stanje prekomjerne težine češće je kod muškaraca nego kod žena.Zdrava i niskokalorična prehrana neophodna je za smanjenje unosa kalorija u odnosu na tjelesnu aktivnost, kao i za sprječavanje brojnih problema (kao što je hiperkolesterolemija) i njihovih posljedica.

Postoje i razni drugi uzroci, također međusobno povezani, koji mogu dovesti do pojave pretilosti:

  • genetske predispozicije: utječu na način na koji se tjelesna masnoća metabolizira i pohranjuje;
  • obiteljski stil života: često pogrešne prehrambene navike polaze iz obiteljskog konteksta, zapravo dijete koje je od malena naviknuto na unos velike količine kalorija dnevno vjerojatnije će postati pretilo nego dijete odgojeno u obitelji s odgovarajućim edukacija o prehrani;
  • socio-ekonomski čimbenici: pretilost je često povezana s nepovoljnijim socio-ekonomskim kontekstom, jer ljudi imaju tendenciju konzumiranja loše kontrolirane, nekvalitetne i visokokalorične hrane i nemaju priliku provoditi odgovarajuću tjelesnu aktivnost; s druge strane, također se mora reći da se pretilost smatra bolešću bogatih zemalja jer se ekonomska dobrobit progresivno gura prema konzumaciji hrane koja sadrži rafinirane šećere (kao što su grickalice, keksi, sladoled…) i često pretpakirane ( smrznuta hrana) i bogata natrijem (kobasice, prerađeno meso, grickalice, itd.);
    povezane patologije: na primjer, ispitanici koji pate od određenih sindroma (kao što su Prader-Willijev ili Cushingov) su predisponiraniji od drugih, a subjekti koji pate od artritisa, koji imaju poteškoća s vježbanjem, imaju tendenciju debljanja ako se ne kompenziraju niskokaloričnom prehranom ;
  • lijekovi: neke terapije, poput onih za raspoloženje, mogu utjecati na težinu;
    poremećaji spavanja: uzrokuju hormonalne promjene koje dovode do unosa ugljikohidrata kako bi se osigurala energija prikladna za tijelo koje nije pravilno odmorno i pod velikim stresom.
Blog

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime