Sadržaj
Stresom se smatra
- akutni: ako traje minutama ili satima; to su u biti izolirane epizode;
- subakutni: ako situacija/događaj ne prelazi mjesec dana;
- kronični: ako faktor stresa traje mjesecima i godinama.
Akutni stres odgovara prvoj fazi, nazvanoj “alarm”, u kojoj tijelo aktivira svoju obranu pripremajući se za napad ili bijeg; ali, čim osjeti da je opasnost prestala, vraća se u svoju normalnu psihofizičku ravnotežu: tijelo i um ponovno dobivaju mir.
To se događa jer ova vrsta iskustva uključuje veliki fizički napor, osobito na mišićnoj razini.
A upravo zahvaljujući ovoj fizičkoj aktivnosti tijelo se može riješiti otpuštenih hormona stresa i vratiti se u prijašnju ravnotežu.
U ovom slučaju stres je pozitivan, on obavlja funkciju koju mu je povjerila majka priroda: pomaže nam da se obranimo od opasnosti i prilagodimo se raznim promjenama kojima je život pun. Međutim, s vremenom neke prilagodbe mogu zakomplicirati naše živote i biti izvor poteškoća i patnje.
Subakutni stres odgovara drugoj fazi, nazvanoj “otpor i prilagodba”: stanje uzbune i borba za preživljavanje se nastavljaju. Može doći do djelomične prilagodbe; ali s velikim utroškom energije i kažnjavanjem tijela: prije svega prekomjernom proizvodnjom kortizola što rezultira potiskivanjem imunološke obrane.
- Djelomične prilagodbe ne opterećuju samo fizičku već i psihičku razinu s bihevioralnim, neprilagođenim, emocionalno-relacijskim i društvenim posljedicama.
- Kronični stres odgovara trećoj fazi koja se naziva “iscrpljenje”: otpor se produžuje bez postizanja prilagodbe, odnosno nove ravnoteže.
- Kroničnost stresa dovodi do iscrpljivanja nadbubrežne žlijezde koja postaje sve manje sposobna proizvoditi svoje hormone: i ovdje je iscrpljenost.
Osobito ozbiljno za svoje posljedice je supresija imunološkog sustava.
Među nuspojavama stresnog sindroma su:
- problemi s nesanicom i mirnim snom;
- pogoršanje raspoloženja, sve do depresije;
- problemi u relacijskom životu;
- pojava bolesti, uključujući ozbiljne;
“nervozna glad”, nažalost poznata, koja dovodi do kontinuiranog jedenja sa svim negativnim posljedicama, uključujući pretilost i prekomjernu težinu.
Rekli smo da akutni stresovi ne traju dugo i da se ravnoteža uspostavlja čim prestane faktor stresa.No, postoje slučajevi u kojima se, nažalost, i stres dugo povlači. To se događa kada se drugi manje intenzivan, ali trajniji stresor nadlije na akutni stres.
Pomislite samo na žrtve potresa: kako se može osjećati osoba koja je srećom preživjela potres, ako stignu samo naknadni potresi, čak i ako su mali?
Postoji i slučaj u kojem je osoba žrtva niza akutnih stresova … svojevrsni “Pasqualino Passaguai”: nikada neće imati vremena vratiti svoju psiho-fizičku ravnotežu i imat će probleme slične onima kod kroničnih stres.
Zatim, tu su i neki oboljeli od kroničnog stresa, očito neopravdanog, koji se pripisuje “urođenoj” fizičkoj ili psihičkoj krhkosti. Umjesto toga, oni su ljudi koji u sebi nose katastrofalne rezultate mikrotrauma iz djetinjstva.
Ove bolne epizode su možda pale u zaborav dječje amnezije ili se do sada čine nevažnim; umjesto toga oni su emocionalno živi: ako se kontinuirano reaktiviraju trivijalnim okolišnim poteškoćama, uzrokuju tipično trošenje kroničnog stresa.
Blog
