Na novom dresu reprezentacije nalazi se lice joea simunica

0
20
Rate this post

TRAUME POČINJU OD ZAČEĆA

Da bismo identificirali mikrotraume u djetinjstvu, ne možemo krenuti od oko 3 godine ili u svakom slučaju od sazrijevanja autobiografskog pamćenja: pod kaznom nesposobnosti razumijevanja i pomoći osobama s problemima koji potječu iz prethodnog razdoblja.

Doista, mnoga istraživanja su pokazala da smo u stanju osjetiti i zapamtiti emocije koje datiraju ne samo od rođenja, već i od intrauterinog života.

Traume koje datiraju iz ovog razdoblja našeg postojanja teško je pronaći, jer su jedinstveno u emocionalnom pamćenju i potpuno nesvjesne. Obično se pojavljuju kada se traži pomoć za afektivno-relacijske probleme sadašnjosti; osobito tijekom hipnotičkih ili neverbalnih psihoterapijskih sesija.

  • Evo pravog primjera: 23-godišnji dječak Alessandro uvijek se osjećao u životnoj opasnosti i patio je od stalnih napadaja panike: trudio se što više ostati kod kuće, sve situacije vani su ga užasavale, pogotovo ako nisu uobičajene . , čak i vožnje.
  • Zapravo, njegovoj majci su trebali mjeseci da ga uvjeri da mi dopusti da ga pratim. Na kraju je uspio, ali je morao obećati da će ostati u čekaonici cijelo vrijeme sjednice spreman da mu pomogne.

Roditelji su bili jako zabrinuti jer je ovaj problem već onemogućio važne stvari za njegovu dob: spriječio ga je da pohađa fakultet, vozi, nađe djevojku, druži se s prijateljima, radi izvan kuće. Srećom, roditelji su imali agenciju u kojoj je bilo puno posla ne u kontaktu s kupcima i on je to radio. Već je imao višak kilograma jer bi čim bi se vratio s posla sjedio ispred televizije i grickao sve. A svejedno, ni u uredu mu nije nedostajalo njegovih “delicija”.

Ponovno je proživjela svoju trudnoću i rođenjeRoditelji su, međutim, plakali od srca kada su vidjeli sina kako živi između zidova kuće i stražnjeg dijela dućana. Da ne govorimo o tome da su ga uvijek viđali tužnog, nezadovoljnog, uplašenog i nervoznog.

Tijekom seanse budne hipnoze obuzeo ga je strah, bojao se smrti na krevetu, osjećao se nesvjesticom, rekao je da se osjećao kao da ima željezni zid na glavi, ukočio se i rekao da ga želi probiti. U jednom trenutku se opustio i ispustio veliki uzdah oslobođenja i rekao: “Gotovo je, slobodan sam!”.

Ponovno je proživjela svoju trudnoću i rođenje

  1. Rekao mi je da zna da je njegova majka, prije njega, izgubila bebu u petom mjesecu trudnoće. A zapravo mu je majka uvijek govorila da je, dok ga je čekala, živjela u
  2. noćna mora da će i on umrijeti. Stvar je pogoršala činjenica da joj je i dok ga je čekala u trećem mjesecu prijetila pobačaj te su morali napraviti serklažu.
  3. Majka mu je u više navrata govorila da je taj strah od smrti mogla prenijeti na njega: riječi u vjetar, nikada mu nisu pomogle, strah i krize nastavili su se neustrašivo.
Blog

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime