To nije tako očito trebalo je puno istraživanja da se to otkrije i dokaže

0
Rate this post

Sva su je ta otkrića ganula, osjećala se lagano i sretno, spremna prepoznati ljubav svoje djece i supruga.

Kad se vratio na pregled rekao mi je da mu je život ispunjeniji i zadovoljniji i da više ne osjeća potrebu da se puni slatkišima: već je izgubio 5 kg. jesti normalno, uz obroke, bez ikakvih ograničenja. Pretilost i prekomjerna tjelesna težina za nju više nisu bili noćna mora.

RAZVOJ IDENTITETA, OSOBNOSTI I KARAKTERA JE U TIJEKU

Ovo je vrlo važna točka. Zapravo je to uzrok većine nesposobnosti suočavanja i prevladavanja malih i velikih svakodnevnih problema. Dijete ne zna tko je niti kako izgleda. Potonji se problem brzo i jednostavno rješava ogledalima; prvo, s druge strane, osiguravaju oči, riječi i ponašanje ljudi koji brinu o njemu.

Zapravo, čak i ideja o tome tko smo mi formirana je “zrcaljenjem”: drugi su ti koji nas zrcali. Majka izgleda zadovoljna svojom bebom, oči joj blistaju od zadovoljstva i kaže: “kako si dobra!”. Dijete se osjeća dobro i počinje stvarati tu sliku o sebi… “Dobro sam”.

  1. Brojna istraživanja istaknula su da djeca već pri rođenju doživljavaju senzacije/emocije koje se pamte. Neki tvrde da se to već događa tijekom intrauterinog razdoblja.
  2. I ne samo to, već oko 3/4 mjeseca dijete je sposobno prepoznati tuđe emocije i na njih adekvatno reagirati. S 12 mjeseci koristi izraze lica odraslih kao informaciju kako bi odlučila kako se ponašati u situacijama neizvjesnosti.
  3. Očigledno je koliko je emocionalna kompetencija rana i koliko dugo prethodi kognitivnoj kompetenciji.
  4. Koliko nas se u pojedinim situacijama ponašalo kao da malenog nema, misleći: “još ništa ne razumije”?

Zapravo, psihološki problemi koji datiraju još iz predverbalnog razdoblja vrlo su brojni, teže ih je prepoznati i eliminirati: često se pogrešno smatraju aspektima karaktera i osobnosti, upisanim u DNK.

U stvarnosti, oni su najvećim dijelom rezultat zrcaljenja i načina razumijevanja i obrade tipičnih iskustava dječjeg mozga. Sam Freud je rekao da se patologije koje datiraju iz predverbalnog razdoblja nisu mogle analizirati.

Sada, zahvaljujući terapijskim tehnikama koje se ne temelje u potpunosti na jeziku

Pravi primjer: Fernando, pedesetogodišnjak, nije mi „došao“, doslovno nam ga je „poslala“ supruga: to je bio posljednji pokušaj izbjegavanja rastave.

Prvi put kad sam ga primio izvijestio me o svojoj bračnoj situaciji. Rekao mi je da je njegova žena priznala da njegovoj obitelji ništa ne nedostaje, da je vjeran muž, da nikada nije digao ruke na svoju djecu: donedavno je jedan pogled na njega bio dovoljan da ih poslušaju.

Sada, zahvaljujući terapijskim tehnikama koje se ne temelje u potpunosti na jezikuRekao mi je da joj se, kada su se on i njegova supruga upoznali, svidjela njegova ozbiljnost i osjećaj odgovornosti. Rekla mu je da se uz njega osjeća sigurnom kao i uvijek, da je konačno pronašla svoj ideal kao ozbiljan dječak.

  1. On se, sa svoje strane, zaljubio u svoju ženu zbog njene vedrine, živahnosti, spremnog osmijeha i smijeha: u njezinoj se blizini osjećao dobro, lakše i mirnije.
  2. Stvari među njima počele su se mijenjati nakon braka i sve su se ubrzanije razvijale nakon dolaska djece.
  3. Sada ga je optuživala da se osjeća ugušeno i sve manje vitalno.

Zapravo, shvatio je da je tjeskoban, dalekovid i bojazan. Problem je bio u tome što nije mogao drugačije jer je duboko u sebi osjećao da je to najbolja stvar za napraviti; ali njegova žena je rekla da više ne može podnijeti.

Uvijek je bila nervozna, natmurena, više joj ništa na njemu nije odgovaralo. Predbacivao mu je što je uvijek bio ozbiljan, zabrinut i što ih je pustio da žive u noćnoj mori hipotetskih katastrofa svih vrsta.

Blog

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime