Sadržaj
Zagušenja u organizacijama kao što su socijalna služba i policija nisu neuobičajene. Jer ne mogu reći ne više slučajeva zbog nedostatka sredstava. Andreas Liljegren, organizacijski istraživač i izvanredni profesor socijalnog rada na Sveučilištu u Göteborgu, u studiji slučaja istražio je mehanizme i strategije koje postoje za reguliranje radnog opterećenja u policiji.
Obavljajući individualne razgovore, grupne razgovore, pregledavajući različite dokumente i sjedeći na sastancima, Andreas Liljegren je pokušao saznati kako se policija nosi s dilemom. Studija slučaja provedena je u istražnoj jedinici u “jednom od najvećih gradova Švedske”.
Već na početku istraživanja vidio je da je policija svjesna da ima previše posla
Moraju odrediti prioritete i odrediti prioritete kako bi održali svoje poslovanje.
– Imaju puno strategija koje su potpuno prihvatljive, ali i strategije koje se mogu percipirati kao da su u sivoj zoni, kaže Andreas Liljegren.
Pojašnjava da u odjelu koji obavlja izvide postoje tri “kutije”. Slučaj može odmah završiti u amortizacijskoj kutiji, možda zato što se prijava u pravnom smislu ne tiče kaznenog djela. Ili zato što je završio na krivom uređaju. Klasifikacija kaznenog djela možda ne odgovara sadržaju kaznenog djela. Zatim se šalje u drugi odjel.
Drugi slučajevi se mogu smatrati nedovoljno ozbiljnim i da nema dovoljno dokaza za rad s njima. Prema Andreasu Liljegrenu, dosta slučajeva se brzo otpisuje.
Ostali zločini koji se odmah vide u policiji su teški i s njima se mora odmah pozabaviti
– Vidite da ima stvari za napraviti, tragove koje treba pratiti, tehničke dokaze koje treba prikupiti, svjedoke koje treba saslušati. Ovo se smatra važnim.
Andreas Liljegren. Fotografija: Marie de Verdier / Sveučilište u Göteborgu
Postoji lanac prioriteta. Ako je, na primjer, osoba privedena, onda se policija mora odmah uhvatiti u koštac jer nakon nekog vremena mora pustiti osobu ako nema dovoljno dokaza. Ne žele da se nevini privedu niti da krivci budu pušteni na slobodu zbog nedostatka dokaza. To je formalni prioritet, objašnjava Andreas Liljegren.
– Možda ima i neformalnijih stvari, kao što je to da mislite da je to zločin protiv starog ujaka i stoga je važno s njime se nositi.
Između ovih kutija, onog u kojem se predmeti izravno otpisuju i onog u kojem se predmet odmah rješava, nalazi se međukutija. To se zove “ravnoteža” i ključno je za način na koji kontrolirate poslovanje i rješavate zagušenja. Sama policija ravnotežu opisuje kao kompost, gdje slučajevi mogu završiti i “trunuti” ili “umrijeti”. Ne rade svi, naglašava Andreas Liljegren, ali neki to rade.
Blog